Povijest sudačkih pravila

Kao što veliki broj sportova mijenja pravila igre odnosno suđenja tako isto i karate a sve u cilju povećanja dinamike, atraktivnosti, zaštite natjecatelja kroz sudačka pravila i opremu a sve u želji okupljanja što većeg broja gledatelja, povećanja interesa javnih medija i konačno ulaska karatea u obitelj olimpijskih sportova. Sve navedeno pokušava se ostvariti povećanjem atraktivnosti i dinamike, smanjenjem povreda, prekida i sudačkih diskusija.

1. Prve borbe održavane su  na parketu na kvadratnoj površini sa dužinom stranica od osam do deset metara. Sudio je jedan glavni i četiri pomoćna suca. Pomoćni suci sjedili su u kutovima izvan borilišta i signalizirali bijelim i crvenim zastavicama. Natjecatelji su uz crveni i bijeli pojas nosili i pojaseve zvanja. Borba je trajala dvije protočne minute sa dva produžetka od po jedne minute ili do jednog Ippona. Natjecatelji su imali gole šake.  Borba je zahtijevala drugačiju taktiku i tehniku od današnje. Odlučivao je jedan udarac odnosno jedna tehnika što je zahtijevalo kvalitetniju psihičku i tehničku pripremu natjecatelja. Udarci su bili snažniji a dozvoljeni su bili jači kontakti. Broj teških povreda je bio velik (prijelom nosne kosti, zuba i rebara, iščašenje vilice, natučenje jetre, slezene ili bubrega).
2. U prvoj izmjeni sudačkih pravila krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća određeno je da u borilištu borbu vodi jedan glavni i jedan pomoćni sudac. Pomoćni sudac signalizirao je crvenom i bijelom zastavicom a terminologija je bila hrvatska. Prilično teško je bilo koristiti hrvatsku terminologiju jer hrvatski nema adekvatnu zamjenu za neke japanske izraze. Suci su nosili bijelu uniformu.
3. Sljedećom promjenom sredinom osamdesetih godina uvedene su zaštitne bijele rukavice, zaštitna guma za zube  i tatami. Borba je trajala tri minute čistog vremena ili do tri ippona. Glavni i jedan pomoćni sudac su nosili plavi sako i sive hlače a koristili su japansku terminologiju. Pomoćni sudac signalizirao je rukama. Pravila su nadopunjavana novim gestama i terminologijom. Glavni nedostatak bio je dug tijek borbe uz česte prekide i diskusije glavnog i pomoćnog suca. Kontrolor borilišta je sudjelovao u donašanju odluka.
4. Prema pravilima iz 1994. godine u borilištu su bila dva pomoćna suca sa zastavicama i jedan glavni sudac. Povećana dinamika borbe ostvarena je dodjeljivanjem kompletne odgovornosti za tijek borbe i rezultat glavnom sucu. Glavni sudac je odlučivao kada će prekinuti borbu. Kontrolor je imao nadležnost samo nad mjeriocem vremena i zapisničarem. Razgovor između sudaca bio je zabranjen. Povećana je sigurnost natjecatelja obvezim nošenjem gume za zube i povećano je područje bodovanja uključivanjem  boka tijela u bodovnu površinu. Uvedeno je pravilo “deset sekundi”.
5. Izmjenom iz 2000. godine povećan je broj pomoćnih sudaca na tri, a kontrolor borilišta u nekim slučjevima imao je pravo prekinuti borbu. Natjecatelji su nosili crveni i plavi pojas i crvene i plave rukavice sa debljom podstavom. Dozvoljena su bila i judo bacanja preko kuka. Broj bodova je bio neograničen a maksimalna bodovna razlika između dva natjecatelja bila je osam bodova. Sanbon ili tri boda dodjeljivala su se za udarac nogom u glavu, lice ili vrat i za bacanje ili čišćenje kojim se protivnika oborilo na tlo uz uspješno izvođenje ručne ili nožne bodujuće tehnike. Nihon ili dva boda dodjeljivala su se za udarac nogom u tijelo, rukom u leđa, potiljak ili vrat, za kombinaciju ručnih tehnika i bodujuću tehniku nakon izbacivanja protivnika iz ravnoteže. Ippon se je dodjeljivao za udarac rukom u bilo koji od  bodovnih površina tijela osim leđa (nihon). U natjecanju kata uveden je kup sistem sa repasažom a u finalu ekipnog natjecanja bunkai.
6. Izmjenom pravila iz 2005. godine povećana je zaštita natjecatelja obveznm nošenjem štitnika za stopala za sve natjecatelje a za žene štitnika za grudi.

Tijekom povijesti sudačka pravila  su uvijek imala  iste kriterije za bodovanje i zabranjene radnje ali su iste tehnike bile često različito ocjenjivane i tumačene (jačina kontakta, distanca, držanje, bacanje).